Srpski istoričar književnosti, germanista, redovni profesor Opšte književnosti na Katedri za Opštu književnost i teoriju književnosti Filološkog fakulteta Univerziteta u Beogradu i dopisni član Srpske akademije nauka i umetnosti, Valjevac Miodrag Loma na poziv svoje nekadašnje škole i Udruženja „Valjevski gimnazijalci” gostovao je prošle nedelje u Valjevskoj gimnaziji, gde je za svoje sugrađane priredio predavanje na temu „Biblija i književnost”.
Njegov portret, delo našeg sugrađanina, takođe bivšeg gimnazijalca, dizajnera Dušana Arsenića, našao se od te večeri u društvu onih koji su ostavili veliki trag u raznim oblastima nauke i umetnosti, a bili su učenici ove škole, u Galeriji slavnih Valjevske gimnazije. Kako je rekao bivši direktor Valjevske gimnazije, dr Vojislav Andrić, koji je 2014. godine inicirao osnivanje Galerije znamenitih, prvi kriterijum za ulazak u Galeriju je da ih je SANU proglasila za akademike, a bili su đaci ili profesori ove škole, a drugo pravilo se odnosi na to da odluku o tome ko će pored akademika biti član Galerije znamenitih donose one koji su živi članovi Galerije znamentih, njih je sada petoro.
Biblija i književnost, to je ono čime se ceo život bavi, otkrio je bivši gimnazijalac koji je svojim sugrađanima pokušao da razjasni da li je Biblija književnost, i pre nego što je krenuo u analizu, poručio da jeste i to vrhunska!
– To je ono čime se manje više bavim čitav svoj svesni život, a prvo osvešćenje dobijete kroz gimnazijsko obrazovanje. Ova škola me je privela k sebi i iz nje sam počeo da se bavim književnošću, da ljubim književnost i da se bavim filologijom. Mirko Bojanić je na nas ostavio veliki utisak kad smo upisali Gimnaziju i to nas je naprasno ponelo, dao nam je krila. Jedan takav nastavnik je meni ostao uzor za čitav život. Biblijom sam počeo filološki da se bavim, dakle sa nekim naučnim pretenzijama, kada sam na Opštoj književnosti preuzeo nastavu Biblije. Postojala je jedna pauza u toj nastavi posle Drugog svetskog rata i katedru za opštu književnost i teoriju književnosti i nastavu iz biblijske književnosti obnovi je, odnosno uveo, pokojni profesor Vojislav Đurić. Nakon njegovog penzionisanja niko to više nije predavao i onda su meni dali priliku da ja to obnovim. Biblijom sam se bavio kao jednim od temelja, osnovih stubova nosilaca svetske ili opšte književnosti koja počiva na ta dva glavna stuba, jedan je Homer, drugi je Biblija. Povezao sam ih kroz književnost, kroz lepotu književnosti, književnog jezika. Moje osnovno pitanje je šta je književnost, da li je Biblija književnost. Biblija je vrhunska književnost, a književnost je književnost samo kad je lepa, kad na nas ujedno deluje i čulno, osetno, osećajno i misaono – poručio je prof. dr Miodrag Loma i dodao da Bibliju treba shvatati kao celinu koja svoju poslednju reč dobija Hristovim jevanđeljima, a tu je dovoljno jasno iskazana poruka svakom čoveku kakav treba da bude.
Svojim predavanjem pokušao je da ubedi sugrađane u lepotu književne reči, u lepotu pesničkog jezika i njegovu važnost, jer, kako reče, danas se uglavnom čita ono što spada na rub književnosti, proza koja nije dovoljno umetnički izražajno uobličena.
– Hteo sam da napravim neku vrstu otklona, da odvratim ljude od toga. Bolje da čitaju Bibliju ili Homera nego da čitaju petparačke stvari.
Ono što vas održava u čitalačkom poletu to je lična ljubav prema poeziji, govorio je Fridrih Šlegel. On je smatrao da poezija jedina ujedinjuje sve ljude u čovečanstvu, da ljubav prema poeziji čini to veliko humano jedinstvo – podsetio je Loma.
B. M.
Be First to Comment