Press "Enter" to skip to content

Valjevski sopran daleko se čuje – Interviju sa operskom pevačicom Mirjanom Nedeljković

Valjevska varoš vekovima unazad rasadnik je talenata u raznim oblastima života. Oni su se vremenom razvijali u poznate i priznate ljude. Ispod kape nebeske, gotovo na svim kontinentima možemo pronaći Valjevca ili Valjevku udenutu u svaku poru društva bilo da je reč o sportu, umetnosti, glumi, muzici ili nauci. Danas razgovaramo sa, ni manje ni više, operskom pevačicom, Mirjanom Nedeljković, donedavno Matić. Mirjana je naše gore list, rođena Valjevka. Trenutno je u svom rodnom gradu, priprema se za najvažniju i najlepšu ulogu u svom životu budući da će uskoro postati mama, a mi joj se zahvaljujemo što je deo svog dragocenog vremena izdvojila da razgovara sa nama.

“Adriana Lecouvrer” Mirjana Nedeljković u ulozi Adriane

Biti operski pevač je u Srbiji toliko neobično zanimanje da se graniči sa egzotikom. Operu razume, voli i sluša veoma skučen krug ljudi. Kako ste se odlučili da Vam opera bude profesija ?

Moja naklonjenost operskoj umetnosti potiče još iz vremena studija muzičke pedagogije kada sam razmišljala i žudela o izvođaštvu. Pedagogija je plemenita nauka i poziv, ali moj duh je želeo nešto drugo. Pohađanje nastave na odseku za solo pevanje u Muzičkoj školi “Isidor Bajić” u Novom Sadu odveo me je na Međunarodno takmičenje “Lazar Jovanović” u Beogradu, gde sam upoznala sadašnjeg profesora i mentora. To poznanstvo me je nakon završenih studija muzičke pedagogije u Novom Sadu odvelo na Fakultet muzičke umetnosti u Beogradu, na kojem sam trenutno student završne godine doktorskih studija, a dugogodišnji rad doveo me je do koncertnih i pozorišnih scena Beograda i drugih gradova Srbije.

Veoma ste mlada umetnica, pred Vama je divna karijera i mi Vam to od srca želimo. O kojim rolama maštate i koji operski kompozitori pišu muziku najbližu Vašem senzibilitetu?

Hvala puno na lepim profesionalnim željama. Sigurna sam da se uz neprekidan i disciplinovan rad mogu ispuniti. Stvar senzibiliteta i ukusa podleže kriterijumu drugog reda kada je ovaj poziv u pitanju, jer se svakoj ulozi i prilici mora pristupiti sa jednakim entuzijazmom i profesionalizmom. No, kada bih bila u prilici da biram, izbor bi pao na neke od heroina iz opusa Đakoma Pučinija. Za razliku od uobičajenog razvojnog puta jednog operskog umetnika koji svoju opersku delatnost započinje ulogama drugog i trećeg faha i neko vreme tumači takve uloge, ja sam od samog početka u poziciji da tumačim glavne i naslovne uloge, stoga su i moje želje usmerene u tom pravcu.

“Vesela udovica”, Mirjana Nedeljković u ulozi Hane

Oduševili ste publiku glavnom ulogom u mjuziklu “Fantom iz opere”. Da li je ovo prvi put da pevate u mjuziklu i koliko se klasična opera i mjuzikl razlikuju u senzibilitetu i stilu pevanja?

U toku studija solo pevanja, položila sam audiciju za člana ansambla Pozorišta na Terazijama. Tada je počeo moj profesionalni kontakt sa mjuziklom kao žanrom. Međutim, zaista nisam mogla ni da slutim da ću tri godine kasnije stati na tu istu scenu tumačeći glavnu žensku ulogu u jednom od najpoznatijih dela iz sveta mjuzikla na svetu, a to je uloga Kristin iz “Fantom iz opere”. Izuzetno sam ponosna na takav poduhvat i prilici, ujedno i zahvalna jer su prepoznali moje profesionalne kvalitete i samim tim me na audiciji odabrali za glavnu ulogu. Što se tiče opere i mjuzikla kao žanrova, mora se reći da su to srodni žanrovi, jer mjuzikl potiče iz opere odnosno operete, ali su po muzičkom, dramskom i scenskom izrazu veoma različiti. Ipak, izuzetak čini upravo „Fantom iz opere“, jer je muzičko-vokalni izraz veoma blizak operskoj tehnici, a u nekim trenucima je potpuno nemoguće izvoditi ukoliko umetnik ne poseduje opersku tehniku vladanja glasom.

“Trubadur”, Mirjana Nedeljković u ulozi Leonore

Stanje u beogradskoj operi već dugi niz godina nije sjajno. A, nekada smo imali Biserku Cvejić, Milku Stojanović, Radmilu Bakočević i mnoge druge vrhunske pevače. Da li smatrate da će se domaća operska scena ikada oporaviti i vratiti nekadašnji sjaj?

Vreme u kojem su aktivno nastupale pomenute operske dive i dame bilo je po društvenim, kulturnim i ekonomskim parametrima drugačije. Kasnija ekspanzija operskih pevača, novi sistem rada u kombinaciji sa starim sistemom zapošljavanja na neodređeno vreme, izuzetno mali broj operskih kuća (muzičkih pozorišta uopšte) i teška finansijska situacija na polju kulture dovele su do glavnog problema u operskom svetu kod nas, a to je nesrazmeran broj profesionalnih, mladih pevača sa brojem radnih mesta odnosno pozorišta. Sa dve državne i jednom privatnom operskom kućom, teško se može pružiti prilika da svaki mlad umetnik, koji po svom profesionalnom i ličnom integritetu, obrazovanju i talentu to zaslužuje, radi i time razvija svoj solistički put. Po mom skromnom mišljenju, jedan od ključeva za rešavanje tog problema jeste izgradnja samostalne operske kuće, čime bi se barem repertoar proširio i obogatio. Ujedno bi potražnja i prilike za mlade pevače bilo više.

“Adriana Lecouvrer” – Mirjana Nedeljković u ulozi Adriane (pored mecosopran Nataša Jović Trivić)

Pored opere, šta volite da slušate? Ko su Vam omiljeni kompozitori, bendovi, pevači … ?

Volim da slušam različitu vrstu muzike, zavisi od raspoloženja, dana, vremena: od popa, preko roka, fanka, do instrumentalne muzike različitog ansambla. U srednjškolskim i studentskim danima, mogla sam da lako izdvojim bendove i pevače koji su spadali u kategoriju “omiljeni”, ali sada je to drugačije. Desi se da danima slušam Stivija Vondera, Raula Midona, Reja Čarlsa, Eltona Džona, Erika Kleptona, grupu “The Shirelles”, Aretu Frenklin, Nika Kejva, ali i izvođače “novijeg” datuma poput Rag’n’Bone Man-a, Džon Ledženda…

Kada i gde Vas publika može čuti uživo u narednom periodu?

Pre proglašenja pandemije i trudničkog stanja, mogli ste da me čujete u Operi i teatru “Madlenianum” u naslovnoj ulozi operete “Vesela udovica” i u već pomenutoj ulozi Kristin u mjuziklu “Fantom iz opere” u Pozorištu na Terazijama. Nedavno smo moj suprug, dirigent Milan Nedeljković, i ja održali celovečernji koncert sa Umetničkim ansamblom “Stanislav Binički” u svečanoj sali Doma vojske. Veoma smo zahvalni na tom pozivu i predlogu da održimo koncert uprkos epidemiji COVID-19 i mom trudničkom stanju. U ovom i narednom periodu, povući ću se na kratko iz pevačkih aktivnosti kako bih se psihofizički pripremila za novu životnu ulogu.

“Vesela udovica” – Mirjana Nedeljković u ulozi Hane i Dimitrije Cincar Kostić u ulozi Danila

Kako provodite vreme pripremajući se između ostalog za ulogu mame ?

Ovaj period koristim za sveobuhvatno promišljanje i posmatranje mnogih životnih segmenata sa određene razdaljine. Ne samo usled trudničkog bolovanja već i usled ove neželjene pandemične atmosfere među ljudima, dobila sam jedinstvenu priliku da sebe preispitam i iznova shvatim sve svoje osobine, stavove i razmišljanja. Takođe, u poziciji sam da bolje sagledam i koga imam u svojoj bliskoj sredini, zbog čega je neko postao i ostao važna ličnost u mom životu, a ko možda to više neće biti, iz ovih ili onih razloga.

Da li biste sa nama podelili neku anegdotu sa scene ?

Dešavale su se sitnice koje su bile duhovitog karaktera, ali ne tako često. Jedna operska ili mjuzikl predstava ima mnogo učesnika na sceni i oko nje, stoga se ne smeju dopustiti nikakvi veći propusti. Smešne scene ćete pre zateći u dramskim predstavama, u kojima je tekstualna improvizacija usled zaborava, umora ili sličnih razloga dovodila do duhovitih trenutaka, a nije mogla da ugrozi naredni tok niti bilo koga iz I pored toga, dešavaju se nepredviđene okolnosti. Doživela sam da na sceni nestane struje, da koleginicu udari struja (sve je u redu, živa je), da kolega ne otpeva deo fraze, što se dešavalo i meni, ili da se ne spusti deo propadalšita na sceni, da kolege zakasne na svoje pojavljivanje na sceni i slično. Možda je najupečatljiviji trenutak nepredviđene okolnosti, koji sam ja doživela, bio taj da su se kolegi i meni u završnoj sceni “Fantoma” isključile bubice usled paljenja protivpožarnog aparata, jer se desilo da se zapalila kutija sa petardama, koja se nalazila zakačena iznad dobro poznatog lustera, te je time izazvala maleni požar, pa samim tim dovela i do prestanka rada bubica, ozvučenja, monitoringa i slično. Mi smo nastavilli scenu, u početku nesvesni šta se događa, ali kada smo videli da se publika povlači i da se alarmi za požare pale, povukli smo se sa scene. Sve je, naravno, završeno bezbedno, niko nije povređen. Ostala nam je uspomena i na takav sled događaja, a i razlog da se povremeno našalimo na naš račun, apostrofirajući tu situaciju.

Draga Mirjana, naša redakcija Vam čestita rođendan i želi puno sreće i uspeha u daljem radu!

 

Be First to Comment

Leave a Reply

Your email address will not be published. Required fields are marked *