Press "Enter" to skip to content

Godišnjica najmasovnijeg streljanja u Kolubarskom okrugu – II deo

PREŽIVELI

Pored onih koji su ostavljeni u Tadića magacinu, ovog masovnog streljanja pošteđena su još šestorica zarobljenika. Vasa Kazimirović, jedan od njih, to je ovako opisao:

„Još jednom smo se poljubili i sami, a ako još zato Nemci nisu dali naređenje, pošli preko poljane nad kojom se cerila smrt i gakali crni gavranovi.

„Halt! Halt!”, iznenada povikaše Nemci i preprečiše nam put.

Kundacima nas nateraše da se okrenemo nalevo, prema dvorištu kasarne. Nismo shvatili šta žele s nama. Međutim, kada smo videli automobil, čije brektanje nismo uopšte čuli zaneseni predstojećim činom, kroz mozak nam je bljesnula munja neodređene nade. Iz kola izlete tumač, oznojen i raskopčan, sa povećom hartijom ispod miške.

„Koga prozovem, odmah neka izađe!”, viknu i raširi spiskove pred sobom.

„Koga li će prozvati?”, pitali su se svi.”

O tom istom događaju drugi preživeli zatvorenik Božidar Boža Maksimović, inženjer iz Beograda, zapisao je:

„. . . Dolazi automobil, iz njega izlazi jedan oficir i dva podoficira, od kojih jedan nosi neke hartije. Čita jedno ime. „Ja!”, odgovori jedan mali. „Izađi tamo!” i ovaj hitro izlete iz redova kao kuršum.

Čita dalje i svaki put izlete iz redova kao kuršum. Čita dalje i svaki put izleti po jedan čovek. Pojavi se opet nada, ukočiše se oči, niko ne čuje mitraljez, niko ne gleda mesto gde se i dalje otaljava posao. Sve se  mrtvilo i gleda u nemačkog vojnika sa spiskovima. Slušam, čuh i svoje ime, izlazim i sa čuđenjem, ali i sa radošću. Vraćaju me da ponesem onoga koji je pročitan posle mene, jer je već ranije pao u nesvest. Jedini slučaj. I sa poslednjim — šestim pročitanim — starijim seljakom iz okoline Valjeva, iznosim „fujsu”, kako ga i mi nazvasmo — onog mladića iz Beograda. Kad sam došao do grupe „pomilovanih”, kako se sami nazvasmo, sedamo po naređenju na nekakve klade i odnekud dođoše dva vojnika sa puškama da nas čuvaju. Tu se zbismo i počesmo se pitati: Zašto to ostajemo živi? Ali i sramota, eto, oni, naši drugovi će umreti a mi ostati. Naređuju da nas vode u zatvor i mi polazimo, vraćamo se kroz varoš.

Četvrtak, 27. novembar, kažem ja tiho drugovima kada smo izašli kroz kasarnsku kapiju. Ulice pune na roda, svi izašli pred kapije gledaju nas začuđeno očima. . . Žene plaču, svi gledaju zastrašeno, začuđeno netremice. Mi im dobacujemo toliko glasno tek da čuju. „Sve su streljali osim nas šest” i ukazujemo na jedva čujno klokotanje mitraljeza i na njegove posmrtne pesme, poslednje zvuke sa strelišta. . .”

Kad se nad gradom na Kolubari i strelištem na Krušiku razlila tišina noći dva Nemca oproveli su u NOVI zatvor i predali srpskim vlastima Dragoljuba Adžića, šegrta iz Užica, Andriju Tanaskovića Andru Piskavicu, radnika iz Gornjeg Milanovca, Sekulu Bojinovića, zemljoradnika iz Robaja kod Mionice, Vasilija Vasu Kazimirovića, učenika iz Beograda, Petra Mihajlovića, električarskog radnika iz Čačka4 i Božidara Božu Maksimovića, građevinskog inženjera iz Beograda. Novi zatvor nalazio se u zatvorskom krugu a za razliku od Tadića magacina bio je popatošen, topao i relativno čist.

IZ MRTVIH ŽIVI

Streljanje na Krušiku preživela je još nekolicina bivših zatočenika Tadića magacina. Njih su, pored onih drugih, u sam sumrak izveli na streljanje. I tek što su stigli do određenog mesta, nišandžije su pritisnule obarače svojih oružja. Umorni a verovatno i uzbuđeni slikom strašnog prizora, čiji su akteri i sami bili, neki više nisu imali ni snage ni volje da nišane. Izgleda da su pojedinci pucali nasumice. Njihovi hici su promašili, zarili se možda u metu susednog nišandžije ili su samo okrznuli sopstveni cilj. Postrojeni rodoljubi pogođeni sa jednim ili dva metka, pa čak i oni koji su imali sreću da ih mi mimoiđu neprijateljski hici, stropoštali su se u rov.

Streljanje na Krušiku

Ispod ili preko njih padali su ostali njihovi drugovi posečeni nemačkim rafalom. Pošto se streljanje na Krušiku odužilo, to su i nemački vojnici postali nervozni. Žurili su da taj posao što pre okončaju i da se vrate u svoju kasarnu. Kad se već smrkavalo, misleći da su svi prethodno streljani već mrtvi, ovlaš su pregledali rovove i nasumice ispalili još po nekoliko metaka u leševe koji su im bili na dohvat ruku. Zatim su otišli, ne sluteći da petorica bivših zarobljenika nije bila smrtno ranjena, već su se pritajili i netremice iščekivali šta će se dalje zbiti. Miloš Urošević, radnik iz Junkovca kod Lazarevca, jedan od preživelih, to ovako opisuje:

„Ništa nisam osećao. Ni strah, ni hladnoću, ništa. Samo strašan napad na oči, neka magla. Možda suze, kao da sam u nesvesti, osećam da ne vladam sobom. Vukao sam svoga druga maločas razmrskane lobanje, a nisam znao šta vučem. . . Znam da sam kleknuo u krv, a okolo su bili razbacani parčići kapa, kose i slično. Trgao me je jak udar. . . Zujanje u ušima. . . Glasovi beže, sve slabije čujem. . . Mrak. . . I odjednom dolazim k sebi. Čujem žagor. Stvaraju mi se mieli. I mislim. . . Može li se i mrtav militi? Da, vuku me, košulja mi se zavratila, golo telo po blatu, po vodi, po krvi se vuče. Padoh na neko telo. . . Led se provali. . . Pucnji se nastavljaju. Preko mene bacaju još jednoga. Obliva me topla krv ubijenoga druga.

Čujem brkatog žandarma. On kaže:

„Vi ste poslednja desetina! Ako viknete: Živeo Hitler! Nemci će vam oprostiti živote.”

I odmah zatim čuju se glaoovi drugova:

„Smrt fašističkim psima! Smrt izdajnicima!”

„Živela Komunistička partija!”

Ozlojeđeni nemački plotuni iskidaše njihove reči. . .”

Miloš Urošević, pokazuje gde su izvšena streljanja

Nakon toga nastao je kratkotrajan tajac, a onda su se, s vremena na vreme čuli pojedinačni pucnji. To su nemački oficiri išli kraj rovova i iz svojih pištolja ubijali sve one koji su još uvek davali znake života. Mada je u vodi ispred sebe video lik nemačkog oficira i drhtao od hladnoće, Miloš Urošević se poslednjim atomima snage uzdržavao da se ne pokrene. I tek kada ga je zahvatio još veći strah, shvatio je da može da preživi ovo streljanje mada je ponovo gledao smrti u oči. Svaki, pa i najmanji pokret, mogao ga je odvesti na novo streljanje. A ruka koja mu je bila u vodi, pomogla mu je da ponovo dođe svesti. To njegovo razmišljanje prekinuto je masovnim zveckanjem nemačkog oružja. Nije mu trebalo mnogo vremena i napora pa da zaključi da se Nemci spremaju za povlačenje sa ovog stratišta. Ubrzo zatim začu se i bat njihovih koraka. Bio je to pouzdan znak da odlaze. Treba još malo izdržati — pomisli Miloš u sebi. I nepunih pola sata bilo je dovoljno da mrak prekrije ovaj proplanak i da nad Krušikom zavlada tišina. Samo tu i tamo čuo se još po koji ropac, pomalo jecanje ili krkljanje streljanih koji su umirali. Na toj ledini, među stotinama leševa svojih drugova, još uvek su ležali Miloš Urošević i druga četvorica preživelih zatvorenika. Ležali su a nisu znali jedan za drugog i nisu se smeli ni pomaći. Plašili se da u okolnom žbunju Nemci nisu ostavili svoje stražare koji bi ih ubili ako ustanu ili se pomere. Kad se na nebu pojavio mesec i osvetlio tu ledinu, a počeo da pada i sneg, Miloš je odlučio da se podigne. Lagano je dizao glavu i pažljivo osmatrao sve oko sebe. Pošto se uverio da u blizini nema nemačkih stražara, počeo je da ustaje tako lagano kao da trava raste. Tek što se sasvim podigao, začuo je zvuke harmonike iz obližnje kasarne. Po pravcu odakle su ti zvuci dopirali, zaključio je da se to vesele Nemci, verovatno ubeđeni da su obavili veliki posao — streljajući ovoliko rodoljuba. Nakon toga, na drugom kraju strelišta, spazio je jednu siluetu. Video je kako se ona tetura. Najpre je pomislio da se to napio neki od Nemaca koji je ostavljen ovde da čuva stražu. Kad se malo bolje zagledao, ustanovio je da to nije Nemac. Pošto je sasvim razaznao ljudsku figuru, pomislio je da je to možda neki seljak koji je došao da opljačka odelo ili druge stvari streljanih. No i to mu je bilo čudno, jer šta sa sto puta opljačkanih ima još da se uzme.

„Crno bela prilika se uputila prema njemu, — zapisao je Miloš Bralović10. Priđe skoro do njega. Video je da je neko poderan kao i on. Dronjci i golo telo daju sliku šarenila. Kad mu se ovaj sasvim približio, Miloš Urošević ga je uzbuđeno zapitao: „Ko si ti?” „Ja sam Božo Crnić.” Četnici su me zarobili i doveli ovamo na streljanje.” Nakon ovih reči Miloš se izvuče ispod mrtvog druga, pa ushićeno uskliknu što više nije sam među ovim mnogobrojnim leševima.

Sličnu sudbinu Miloševoj doživeo je i Stanko Subašić iz sela Gornji Mijudžići kod Šipova u Bosni, koji je pred drugi svetski rat živeo i radio kao rudarski radnik u Velikim Crljenima kod Lazarevca. I njega su četnici kao partizana zarobili u Gornjem Milanovcu i preko Ravne gore sproveli u Slovac, gde su ga predali Nemcima a ovi ga, nakon silnih mučenja i drugih tortura, izveli na Krušik radi streljanja.

„ . .. Među poslednjim doveden sam i ja na mesto streljanja”, kaže Stanko Subašić. „Bilo nas je u grupi deset. Izvršeno je streljanje, a ja sam pogođen metkom u ušnu školjku. Pao sam pored jarka i sledeća grupa koja je trebala da bude streljana bacila me je u jarak i posle toga još dva streljana su bacili preko mene. Bio sam potpuno pri svesti i kad je završeno streljanje oko pet sati po podne. Bio je skoro mrak i zakopavanje je odgođeno za sutradan. Nemački vojnici su dotukli one koji su davali i najmanje znake života iz revolvera. Između osam i devet časova uveče uspeo sam da se izvučem iz jarka. Straža koja je bila u blizini kasarne Petog pešadijskog puka „Kralj Milan” nije me primetila. Pošto nisam mogao dobiti vezu sa partizanima, otišao sam u selo Veliko Crljene kod svog brata Stojana Subašića.. .”

Kad je Stanko napustio brdo Krušik, po njegovim rečima, mraz je sve više stezao, pa mu je bilo mnogo hladno te je počeo i da drhti. Zato je odlučio da odmah krene dalje. Išao je ispod brda Krušik i između dvorišta fabrike „Viegad” malo brže da bi se bar delimično zagrejao, ali mu ni to nije mnogo pomoglo. Uz sve to rana ga je ove više bolela i zato je svratio u prvu vodenicu na koju je naišao. Tu je zatekao grupu dečaka koji su mu pomogli da očisti ranu i da se previje. Dali su mu nešto da pojede i pružili najosnovnije podatke o snagama i kretanju neprijatelja na ovom terenu. Pošto se dobro odmorio i okrepio, produžio je dalje. Išao je u pravcu Crljena, nadajući se da će tamo naći topao dom i sigurnu zaštitu. Nakon četrdesetak pređenih kilometara 30. novembra 1941. godine obreo se u Velikim Crljenim. Nakon susreta i pozdrava sa najbližom rodbinom, uzeo je da ponovo ispere i previje ranu. Kad je to završio i malo večerao, legao je da se odmori. Taman što ga je uhvatio prvi san, začuo je lupanje četnika po kući. Pretresali su kuću i sa uperenim puškama dovikivali mu:

„Ustani, ptico! Mislio si da ćeš ovde da se skloniš. Nije ti upalilo!” Zarobili su ga u krevetu i odmah sproveli vojvodi Nikačeviću, a on ga je predao ljotićevcima da ga sprovedu u Specijalnu policiju Uprave grada Beograda. Odatle je nakon saslušanja prebačen u zloglasni logor na Banjici, pa u logor na Sajmištu. Iz njega je u povećoj grupi zatvorenika interniran u Nemačku u zarobljeništvo.

Streljanje na Krušiku, prema tvrđenju njegove rodbine, preživeo je i Miodrag Mića Andrić, zemljoradnik iz Krčagova kod Užica, borac Užičkog narodnooslobodilačkog partizanskog odreda „Dimitrije Tucović”. Njega su mučki zarobili četnici u Karanu i predali Nemcima a oni ga sa ostalim izveli na streljanje na Krušiku. Na žalost, ostalo je nepoznato kako je on preživeo to streljanje, ali se pouzdano zna da se nakon toga duže vreme krio u okolini Obrenovca. Verujući da je i on streljan sa ostalima, njegovi su mu čak izvršili sve pogrebne običaje. Međutim, posle izvesnog vremena on im se javio pismom, obaveštavajući ih da je živ i gde se nalazi. Tom piomu obradovali su se svi a naročito stara majka. Tu svoju radost podelila je sa svojim ukućanima, rođacima, prija teljima i susedima. Jednoj od komšinica pokazala je Mićino pismo. Ova je ispričala drugoj i vest o njegovom ilegalnom bo ravku u okolini Obrenovca brzo ee pročula po selu. Došla je i do mesnih četaika, a oni su odmah obavestili četnike iz Obrenovca da se u njihovoj okolini krije opasni komunista. Bio je to dovoljan razlog da oni formiraju sopstvene patrole i da krenu mu potragu za njim. Ubrzo im je pošlo za rukom da otkriju mesgo njegovog ilegalnog boravka i da ga uhapse. Odmah potom sproveli su ga u svoj zatvor u Obrenovac i tamo počeli da ga saslušavaju, muče i tuku. Odatle je kasnije prebačen u logore u Šapcu, gde je bio izložen brojnim, raznovrsnim i vrlo surovim metodama mučenja. Ubrzo potom izveden je i streljan sa većom grupom zatvorenika u okolini Šapca.

Prema izjavi Stanke Laković i još nekim izvorima, ovo streljanje preživeo je i Miloš Karajičić, rođen 1923. godine, iz Zabučja kod Užica, železnički radnik i borac Užičkog partizanskog odreda, koga su četnici zarobili u Karanu i predali Nemcima. Sa ostalim zarobljenicima sproveden je u Valjevo i preživeo sve strahote do 27. novembra 1941. godine. Tog dana bio je u onoj koloni koja je izvedena na brdo Krušik. Prilikom streljanja neprijateljsko zrno udarilo ga je u ruku i on je pao. Kada su se Nemci povukli, došao je svesti i izvukao se ispod leševa mrtvih drugova. Pošto se malo pribrao, uputio se ka svojoj kući, ali je na tom putu ponovo uhvaćen i strpan u zatvor. Nešto kasnije je pušten na slobodu pa je došao kući. U jesen 1944. godine među prvima stupio je u jedinice Narodnooslobodilačke vojske i partizanskih odreda Jugoslavije i učestvovao u završnim borbama za oslobođenje domovine. Umro je neposredno po oslobođenju zemlje od posledica zadobijenih u toku narodnooslobodilačkog rata.

SPISAK STRELJANIH LICA NA BRDU KRUŠIK  27. NOVEMBRA 1941. GODINE

Tog dana u Valjevu, na brdu Krušik, streljani su sledeći pripadnici i saradnici narodnooslobodilačkog pokreta koje su na prevaru zarobili četnici, prodali ih i predali Nemcima:

  1. Avramović Borisav, student iz Vlakče kod Kragujevca
  2. Anđelić Radomir, učenik iz Beograda
  3. Aničić Borisav, frizer iz Glake Palanke, srez mlavski
  4. Atanacković Borivoje, inženjer agronomije iz Valjeva
  5. Bajazit Ivan Ivo, berberin iz Smederevske Palanke
  6. Bajić Ljubiša, učenik iz Čačka
  7. Bajić Milorad, mehaničar iz Beograda
  8. Bjegović Opasoje, rudar iz Junkovca kod Lazarevca
  9. Bjelica Miodrag, učenik iz Užica
  10. Bogić Radoš, učenik iz Gornjeg Milanovca
  11. Božić Luka, zemljoradnik iz Zlakuse kod Užica
  12. Bojinović Miloš, zemljoradnik iz Robaja kod Mionice
  13. Bolenović Joco
  14. Borotanj Čedomir
  15. Bošnjaković Stanko, pekar iz Mionice
  16. Bugarčić Aleksandar, radiomehaničar iz Čačka
  17. Vajić Blagoje, zemljoradnik iz Nikojevića kod Užica
  18. Vajović Dušan, zemljoradnik iz Rogu kod Požege
  19. Velimirović Čedomir, pekar iz Valjeva
  20. Vesić Živorad, zemljoradnik iz Lalinaca kod Ljiga
  21. Vesnić Stojan, zemljoradnik iz Gorjana kod Užica
  22. Vidaković Dragoslav, obućar iz Subjela kod Kosjerića
  23. Vidojević Milić, zemljoradnik iz Lunjevice kod Gornjeg Milanovca
  24. Virić Ljubiša, zemljoradnik iz Skržuti kod Užica
  25. Vranić Milutin, kelner iz Užica
  26. Vranić Slavko, kelner iz Užica
  27. Vukajlović Milenko Jule, metalosgrugar iz Čačka
  28. Vukosavljević Branko, mašinbravar iz Beograda
  29. Vukotić Budimir, zemljoradnik iz Krčagova kod Užica
  30. Vulović Drago, zemljoradnik iz Ravni kod Užica
  31. Vučićević Branko, pekar iz Užica
  32. Vučković Vukosav, obućar iz Gornjeg Milanovca
  33. Gajić Stojan, pekar iz Trebovlja
  34. Gačić Milivoje, trgovački pomoćnik iz Užica
  35. Gačić Miloš, metalostrugar iz Užica
  36. Georgijevski Stefan, krojač iz Gornjeg Milanovca
  37. Gligorijević Milivoje, zemljoradnik iz Nevada kraj Gornjeg Milanovca
  38. Glišić Ljubiša, student iz Čačka
  39. Grbić Slobodan, tipograf iz Beograda
  40. Grulović Prvoslav, bravar iz Jezdine kod Čačka
  41. Damnjanović Milojko, obućar iz Babajića kod Ljiga
  42. Damjanović Miodrag, zemljoradnik iz Koštunića kod Gornjeg Milanovca
  43. Dimitrijević Živan, zemljoradnik iz Vranice kod Topole
  44. Dimić Milan, obalski radnik iz Beograda
  45. Dražević Miloš, metalski radnik iz Gornjeg Milanovca
  46. Dubraja Todor, zemljoradnik iz Smokvića kod Benkovca
  47. Đapa Dragutin Dragan, rudar iz Junkovca kod Lazarevca
  48. Đerasimović Radiša, zemljoradnik iz Nikojevića kod Užica
  49. Đolović Živko, učenik iz Užica
  50. Đorđević Joksim, zemljoradnik iz Maljevića kod Mionice
  51. Đorđević Milan Zec, učenik iz Čačka
  52. Đorđević Milun, zemljoradnik iz Nakučana kod Gornjeg Milanovca
  53. Đorđević Miodrag Prća iz Gornjeg Milanovca
  54. Erić Milenko, pekar iz Užica
  55. Erjavec Petar Abisinac, obućar iz Lazarevca
  56. Erčević Zdravko, zemljoradnik iz Mrčića kod Kosjerića
  57. Žarković Zdravko, opančar iz Užica
  58. Zendiček Dragutin, električar iz Čačka
  59. Zlatanović Stanimir, berberin iz Užica
  60. Ivković Miodrag, opančar iz Ljiga
  61. Ivković Todor, obalski radnik iz Beograda
  62. Ilić Miljko, zemljoradnik iz Stapara kod Užica
  63. Irić Živojin, zemljoradnik iz Volujca kod Užica
  64. Javoršek Vratislav, učenik iz Užica
  65. Janković Života, radnik iz Veliševca kod Ljiga
  66. Janković Ilija, zemljoradnik iz Rečica kod Požege
  67. Janković Mihailo iz Uzića kod Požege
  68. Jaćimović Branislav, zemljoradnik iz Dragolja kod Gornjeg Milanovca
  69. Jevtović Dragomir, podnarednik BJV iz Buara kod Užica
  70. Jelačić Danilo, frizer iz Čačka
  71. Jeremić Milan, zemljoradnik iz Komanica kod Mionice
  72. Jeremić Mihailo, mašinovođa iz Dobrotina kod Bajine Bašte
  73. Jeftović Karlo, učenik iz Veternika kod Novog Sada
  74. Jovanović Branko
  75. Jovanović Dragiša, zemljoradnik iz Junkovca kod Lazarevca
  76. Jovanović Milovan, zemljoradnik iz Sremčice kod Beograda
  77. Jovanović Milojko, učitelj iz Čačka
  78. Jovanović Petar, zemljoradnik iz Radanovaca kod Kosjerića
  79. Jovićević Jeremija, stolar iz Loreta kod Požege
  80. Jojić Savo, radnik iz Loćevaca kod Gornjeg Milanovca
  81. Karajičić Milutin, zemljoradnik iz Zabučja kod Užica
  82. Klement Josip, želeaničar iz Užica
  83. Kojadinović Miloš, zemljoradnik iz Stapara kod Užica
  84. Korać Sreten, podoficir BJV iz Rasne kod Požege
  85. Kostić Miloš, obućar iz Užica
  86. Krekić Ranko, učenik iz Beograda
  87. Krečković Milorad, student iz Zdravčića kod Požege
  88. Krstić Milić, abadžija iz Komanica kod Mionice
  89. Krstović Dragomir, zemljoradnik iz Bukovika kod Aranđelovca
  90. Kuzmanović Slobodan Boja, učitelj iz Žabara kod Valjeva
  91. Kulović Miodrag, stolar iz Čačka
  92. Kurćubić Radosav, stolar iz Krive Reke na Zlatiboru
  93. Kutić Slobodan Kuta, učsnik iz Valjeva
  94. Lazarević Milivoje, zemljoradnik iz Sevojna kod Užica
  95. Lazić Milun, građevinski radnik iz Vrutaka kod Užica
  96. Lazović Milomir, zemljoradnik iz Prijanovića kod Požege
  97. Leković Dragojle, zemljoradnik iz Rečica kod Požege
  98. Lelović Miodrag, trgovački pomoćnik iz Gornjeg Milanovca
  99. Lesjak Darko, učenik iz Ruša kod Maribora
  100. Lončar Nikola, rudar iz Velikih Crljena kod Lazarevca
  101. Lončarević Momčilo, radnik iz Gornjeg Milanovca
  102. Lukić Aleksandar, radnik iz Čačka
  103. Lukić Vitor Korčagin, zemljoradnik — sluga u Sevojnu kod Užica
  104. Lukić Dejan, bravar iz Vreoca kod Lazarevca
  105. Luković Ljubisav, zemljoradnik iz Sevojna kod Užica
  106. Ljubičić Mladen, bravar iz Bioske kod Užica
  107. Maksimović Cvetko, učenik iz Jaklja kod Bajine Bašte
  108. Mališić Prvoslav Pilot, podoficir BJV iz Čumića kod Kragujevca
  109. Marinković Dragomir, zemljoradnik iz Brančića kod Ljiga
  110. Marinković Milorad Lida, učenik iz Aranđelovca
  111. Marinković Selimir Ćira, abadžija iz Jajčića kod Ljiga
  112. Maričić Radoje Rade, službenik iz Beograda
  113. Maričić Slavomir Slojo, učenik iz Čačka
  114. Marjanović Petar, pekar u Ubu
  115. Marković Branko, monopolski službenik iz Novog Sada
  116. Marković Milan, potporučnik BJV iz Debelog Brda
  117. Marković Momir, pekar iz Čačka
  118. Marković Previslav Prevo, pravnik iz Kosjerića
  119. Marković Radoš, zemljoradnik iz Pranjana kod Gornjeg Milanovca
  120. Marušić Radoš, zemljoradnik iz Ljutovnice kod Gornjeg Milanovca
  121. Matijaš Marko, rudar iz Junkovca kod Lazarevca
  122. Matićević Desimir, zemljoradnik iz Gorobilja kod Požege
  123. Matović Radomir Šole, puškar iz Krčagova kod Užica
  124. Matović Stevan, trgovački pomoćnik iz Čačka
  125. Mijailović Milić, pekar iz Grabovice kod Gornjeg Milanovca
  126. Mijatović Stevan, zemljoradnik iz Lunjevice kod Gornjeg Milanovca
  127. Milanović Vslisav, zemljoradnik iz Donje Rače kod Rače (kragujevačke)
  128. Miletić Vladan, opančar iz Gornjeg Milanovca
  129. Milivojević Živan, stolar iz Valjeva
  130. Milivojević Milivoje, zemljoradnik iz Sevojna kod Užica
  131. Milinković Dragoslav, zemljoradnik iz Sevojna kod Užica
  132. Milićević Milan Lone, učenik iz Čačka
  133. Milovanović Petar, zemljoradnik iz Buara kod Užica
  134. Milosavljević Mihailo, bravar iz Užica
  135. Milosavljević Čeliković Pavle, puškar iz Užica
  136. Milošević Dragiša, zemljoradnik iz Gukoša kod Ljiga
  137. Milošević Dragomir Ciga, zemljoradnik iz Prislonice
  138. Milošević Marko, automehaničar iz Prislonice kod Čačka
  139. Milošević Radomir Kezun, radnik iz Prislonice kod Čačka
  140. Milčanović Vladimir, zemljoradnik iz Rupeljeva kod Požege
  141. Milčanović Svetomir, zemljoradnik iz Rupeljeva kod Požege
  142. Mitrović Dimitrije, tipograf iz Beograda
  143. Mitrović Milan, pamuklijaš iz Skoplja
  144. Mitrović Milenko, stolar iz Venčana kod Aranđelovca
  145. Mihailović Ivan, stolarski radnik iz Popovića
  146. Mihailović Miroljub, učenik iz Čačka
  147. Mladenović Svetislav, radnik iz Rubribreze kod Lajkovca
  148. Munitlak Bogoljub, zemljoradnik iz Preseke kod Arilja
  149. Nedeljković Obrad, krojač iz Godovika kod Požege
  150. Nenadović Ljubiša, krojač iz Venčana kod Aranđelovca
  151. Nestorović Jovan, zemljoradnik iz Ključa kod Mionice
  152. Nikolić Gojko, zemljoradnik iz Krive Reke kod Gornjeg Milanovca
  153. Nikolić Dragiša Pikula, opančar iz Lazarevca
  154. Nikolić Dragiša Ružić, krojač iz Gornjeg Milanovca
  155. Nikolić Milan, zemljoradnik iz Cikota kod Kosjerića
  156. Nikolić Radivoje, zemljoradnik iz Dučića kod Mionice
  157. Nikolić Stojan, obućar iz Užica
  158. Obradović Dragoslav Dragan, zemljoradnik iz Dubokog kod Užica
  159. Ovčarević Dragoslav, poslastičar iz Gornjeg Milanovca
  160. Pavlović Dragiša, zemljoradnik iz Junkovca kod Lazarevca
  161. Pavlović Đorđe Đoka, poštanski činovnik iz Beograda
  162. Pavlović Đurđe Đuka, zemljoradnik iz Prislonice kod Čačka
  163. Pajić Dragutin, zemljoradnik iz Donje Trešnice kod Malog Zvornika
  164. Pajić Milan, trgovački pomoćnik iz Viče kod Guče
  165. Paunović Nedeljko, zemljoradnik iz Buara kod Užica
  166. Penezić Predrag Dragan, učenik iz Užica
  167. Petrović Velisav, trgovački pomoćnik iz Rakara kod Mionice
  168. Petrović 3. Milan, zemljoradnik iz Berkovca kod Mionice
  169. Petrović Milivoje, zemljoradnik iz Vrtiglava kod Mionice
  170. Petrović Milorad Prća, student iz Drenove kod Gornjeg Milanovca
  171. Petrović Milun, ugostiteljski radnik iz Kostojevića kod Bajine Bašte
  172. Petrović Miodrag, učenik iz Ovsišta kod Topole
  173. Petrović Mihailo, kamenorezac iz Berkovca kod Mionice
  174. Petrović Petar, električarski radnik iz Valjeva
  175. Petrović Stevan, zemljoradnik iz Gornjeg Mušića kod Mionice
  176. Petronijević Nikola, student iz Gornjeg Milanovca
  177. Pičeta Slobodan, slovoolagač iz Beograda
  178. Popović Zoran, učenik iz Gornjeg Milanovca
  179. Popović Lazar, zemljoradnik iz Kostojevića kod Bajine Bašte
  180. Popović Mihailo — Mika Popac, student iz Gornjeg Milanovca
  181. Popović Petar — Pera Popac, student iz Gornjeg Milanovca
  182. Prelević Vladimir, službenik iz Kosjerića
  183. Rabasović Radovan, pekar iz Duba kod Bajine Bašte
  184. Radivojević Tihomir, učitelj iz Srezojevaca kod Čačka
  185. Radisavljević Milojko, kamenorezac iz Veliševca kod Ljiga
  186. Radovanović Milovan, učenik iz Junkovca kod Lazarevca
  187. Radovanović Radivoje, kamenorezac iz Gunjice kod Mionice
  188. Radovanović Slobodan, opančar iz Gornje Dobrinje kod Požege
  189. Radovanović Strajin, zemljoradnik iz Godovika kod Požege
  190. Radović Milan, zemljoradnik iz Đurđevca kod Mionice
  191. Radović Uroš, zemljoradnik iz Đurđevca kod Mionice
  192. Radojičić Radoje, opančar iz Ljiga
  193. Radosavčević Stevan, kafedžija u Čačku
  194. Radulović Vasa, kovač iz Gornjeg Milanovca
  195. Radulović Milorad, učenik iz Gornjsg Milanovca
  196. Rađenović Obrad, tkački radnik iz Užica
  197. Rajičić Milenko, krojač iz Kulinovačkog polja kod Čačka
  198. Rakić Spasenije, radnik iz Bijeljine
  199. Raković Dragan, staklarski radnik iz Pančeva
  200. Ranković Tatomir, zemljoradnik iz Mojsinja kod Čačka
  201. Raonić Milovan, puškarski radnik iz Krčagova kod Užica
  202. Rafailović Svetozar, bravar iz Atenice kod Čačka
  203. Rafailović Uroš, radnik iz Beograda
  204. Ristić Srba, zemljoradnik iz Karana kod Užica
  205. Ristić Tihomir, sedlar iz Đurđeva kod Rače (kragujevačke)
  206. Ršumović Radenko, obućar iz Sevojna kod Užica
  207. Savin Nikola, obućar iz Beograda
  208. Savić Branko Ćaća, abadžijski radnik iz Aranđelovca
  209. Savić Vojislav Voka, učitelj iz Petke kod Lazarevca
  210. Savović Staniša, opančar iz Užica
  211. Simović Jovanović Dragoljub, stolar iz Karana kod Užica
  212. Slović Mlađen, zemljoradnik iz Stapara kod Užica
  213. Smiljanić Josip, opančarski radnik iz Rasne kod Požege
  214. Srećković Milojko, radnik iz Rakara kod Mionice
  215. Srećković Previslav, zemljoradnik iz Maljevića kod Mionice
  216. Stanić Blagoje, radnik iz Užica
  217. Stanić Stanko, kovač iz Atenice kod Čačka
  218. Stanišić Dušan, radnik iz Skoplja
  219. Stanković Borivoje, zemljoradnik iz Ostružnice kod Beograda
  220. Stanković Žarko, berberin iz Čačka
  221. Stevančević Božidar, zemljoradnik iz Atenice kod Čačka
  222. Stefanović Nikola, apotekarski laborant iz Beograda
  223. Stjepović Luka, zemljoradnik iz Krčagova kod Užica
  224. Stjepović Petar, učitelj iz Krčagova kod Užica
  225. Stojanović Dragoljub, berberin iz Čačka
  226. Stojić Živojin, zemljoradnik iz Sevojna kod Užica
  227. Stojković Milan, zemljoradnik iz Sevojna kod Užica
  228. Stranjaković Radomir, noslastičar iz Gostinice kod Užica
  229. Stranjančević Desimir, učenik iz Čačka
  230. Stupar Slavko, obućar iz Čačka
  231. Tasić Miodrag Mića, učenik iz Užica
  232. Todorović Života, muzikant iz Meljaka kod Beograda
  233. Todorović Milutin Mile, profesor iz Kragujevca
  234. Todorović Radomir, zemljoradnik iz Ljiga
  235. Tomašević Dragić, kamenorezac iz Čačka
  236. Tomić Vojimir, zemljoradnik iz Preseke kod Ivanjice
  237. Tripković David, kazandžija iz Sevojna kod Užica
  238. Tripković Milija, pekar iz Sevojna kod Užica
  239. Trifunović Vujica, zemljoradnik iz Pranjana kod Gornjeg Milanovca
  240. Trifunović Jovan, zemljoradnik iz Pranjana kod Gornjeg Milanovca
  241. Trifunović Radoš, zemljoradnik iz Pranjana kod Gornjeg Milanovca
  242. Ćetenović Jovan, učenik iz Čačka
  243. Ćiković Dragomir iz Štrbaca
  244. Ćurčić Ilija, bravar iz Čačka
  245. Ćuslović Dobrosav, zemljoradnik iz Prislonice kod Čačka
  246. Uzelac Manojlo, radnik iz Ondića kod Udbine
  247. Urošević Dragoljub, zemljoradnik iz sela Šume kod Topole
  248. Uskoković Aleksandar, radnik iz Rakara kod Mionice
  249. Filipović Dragoslav, podoficir BJV iz Gornjeg Milanovca
  250. Fučidzi Peđa, student iz Bakionice kod Požege
  251. Cvetković Gvozden, zemljoradnik iz Nevada kod Gornjeg Milanovca
  252. Cicvarić Joviša, zemljoradnik iz Nikojevića kod Užica
  253. Čarapić Radenko, zemljoradnik iz sela Mionice kod Mionice
  254. Čvorović Aleksandar, krojač iz Pridvorice kod Čačka
  255. Čolić Vidoje, zemljoradnik iz Sevojna kod Užica
  256. Čolić Živorad, zemljoradnik iz Sevojna kod Užica
  257. Čolić Milivoje, zemljoradnik iz Sevojna kod Užica
  258. Čolić Milisav, zemljoradnik iz Sevojna kod Užica
  259. Čolić Milovan, zemljoradnik iz Sevojna kod Užica
  260. Čolić Mladen, opančarski radnik iz Odžaka
  261. Džinović Ljubinko, sanitetski podoficir BJV iz Zdravčića kod Požege”

 

 

Izvor: Delovi teksta i svedočenja su uzeta iz knjige “ Tragom izdaje“ .

Be First to Comment

Leave a Reply

Your email address will not be published. Required fields are marked *