Dah prirode iz oka majstora fotografije.
Kada je u temelju fotografije posvećenost, uz usvojene estetske i vrednosne pozicije, dobijamo izložbu u kojoj se vrednosti podrazumevaju, dobijamo izložbu „Dah Prirode“, autora majstora fotografije Miroslava Jerimića, koji u ovoj godini u kojoj kompletira sedmu deceniju života obeležava i 55 godina bavljenja fotografijom!
Izložba je otvorena u subotu u Galeriji Narodnog muzeja Valjevo u prisustvu brojnih prijatelja i poštovalaca Jeremijinog dela, kako neki oceniše, kulturni događaj godine! I zaista, niko od posetilaca nije ostao ravnodušan pred crno-belim fotografijama nestvarnih motiva Prirode sa velikim početnim slovom, jer se upravo tako, sa puno poštovanja i ljubavi, autor i odnosi prema njoj. Kakva je to posebna veza između njega, prirode i fotografije, i koji je razlog da se odluči za crno-belu fotografiju u godini jubileja, Miroslav Jeremić objašnjava:
„Priroda se prvo mora voleti, mora se upoznati, mora se biti u prirodi i mora se znati šta gledate, šta tražite u prirodi, morate znati geografiju, biljke, kako ceo taj svet, taj biodiverzitet diše, da su oni mnogo važniji i stariji od nas, da moramo da mu se prilagođavamo, osluškujemo, a tek kad nekog upoznate vi ga onda i zavolite. Pošto je ovo 55 godina bavljenja fotografijom, ja kada sam počeo da se bavim fotografijom bila je samo analogna fotografija, nije bilo digitalnih zapisa, radilo se u mračnoj komori, bili su crno-beli filmovi… Hteo sam da podsećajući na to vreme, vratim malo u taj crno-beli svet, a kažu psiholozi da dete do nekoliko prvih meseci života vidi samo crno-belo i da je svakom čoveku baš zbog toga iskonski zanimljivo da vidi crno-bele fotografije“, otkrio je Jeremić koji je prve fotografske zapise napravio još tokom gimnazijskih dana u Foto klubu Valjevo i Društvu istraživača „Vladimir Mandić Manda“, a danas nosi zvanje majstor fotografije sa više desetina osvojenih nagrada, 16 samostalnih i velikog broja grupnih izložbi u zemlji i inostranstva.
„Moglo bi se reći da je poetika umetničkog iskaza potpuna tek onda kada stvaralac u mnoštvu opštih i ličnih intersovanja uspe da prepozna nutrinu svoga bića i pretoči je u srž ličnog stvaralaštva. U fotografijama Miroslava Jeremića ta tendencija je svila gnezdo u oblasti pejzaža. Čini se da od početka svoje karijere, pa sve do danas, Jeremić, bez obzira na povremena odstupanja i promene fokalnih tačaka, istrajno neguje viziju sveta ispunjenog savršenom lepotom prirode“, navedeno je u tekstu kataloga koji prati izložbu pod nazivom „U zagrljaju pejzaža“ koji potpisuje istoričarka umetnosti Nataša Kristić, koja je govorila i na otvaranu izložbe.
Najteži zadatak u pripremi ove izložbe, kako je otkrila, bio je kako nakon više od pola veka duge karijere odabrati slike koje treba da vas predstave.
„Bez obzira što u njegovom vrlo širokom i bogatom repertoaru ima i mnoštvo drugih tema, on je odlučio da vam se predstavi retrospektivom koju je bilo jako teško napraviti i koja je posvećena prirodi kao velikom fenomenu. One su jedna mimetička potreba da se oslika svet u kome živimo i koja je nastala iz jedne duboke pasije koju Jeremija gaji prema prirodi, ne samo kao neko ko je njome oduševljen, nego i kao neko ko je dobro poznaje. Dugi niz godina on vrlo marljivo, posvećeno, tiho, onako kako to samo fotograf iza kamere čini, skromno, povučeno proučava prirodu u svojstvu botaničara, geografa, topografa, luta planinama sam ili u društvu tražeći te idealne trenutke koji se danas nalaze pred vama“, poručila je Nataša i dodaje da su izložene fotografije pravi raritet jer predstavljaju jednu vrstu jedinstva likovnih elemenata.
„Tragajući za svetlosnim kontrastima, igrom senki, specifičnim konstrukcijama pejzaža koje su na nekim vrlo dinamične, na nekim neočekivane, Jeremija je zapravo tragao za onim što je unutrašnja strana pejzaža, ono što je njegov puls i ono što čini tu tanku granicu između fotografije kao jednog faktografskog zapisa i onoga što volimo da nazivamo umetničkom fotografijom. Svakom fotografu je veoma teško da odvoji srce od onoga što vidi, od te primarne fizičke impresije sveta u kome se nalazi i onoga što bi eventualno želeo da kaže kao umetnik. I to se nekako stalno bori u stvaraocima – da li da prikažu svet kakav jeste ili da odu korak dalje u neku konstrukciju koja više nije slika prirode u smislu njenog ogledala, već nešto više. Kad smo postavljali ovu izložbu odlučili smo se da napravimo upravo ta dva segmenta“, otkrila je istoričarka umetnosti, a svaki od pomenutih segmenta, koji na krajnje očit način dokazuju da je Jeremić vredan titule umetničkog fotografa, predstavljen je u zasebnoj prostoriji Galerije Narodnog muzeja.
Cenjeni novinski fotograf Imre Sabo prisustvovao je otvaranju izložbe svog kolege i prijatelja, podsetivši da to prijateljstvo, a pre svega, kako je naglasio, izuzetno poštovanje rada, traje nešto malo manje od pola veka, od istraživačke akcije Južna Morava.
„Ja ne znam da li vi svi čujete žubor vode ovih vodopada iza mene. Ja čujem. Kad pogledate ove fotografije gde je malo snega, čujete i škripu nogu koje prolaze kroz sneg. E to je Jeremija! Citiraću Natašu i reći da je Jeremija čovek koji voli da tihuje u prirodi, to je pravi izraz, ja mogu da dođem do toga samo tako što gledam njegove fotografije. Mogu ja da budemo pored njega i da gledam šta on radi, da pokušam da ga oponašam, ali nikada je ovakve fotografije neću napraviti“, rekao je Sabo s puno poštovanja za delo našeg sugrađanina.
Prisutnima se obratio i gradonačelnik Valjeva Lazar Gojković koji je izrazio zadovoljstvo što prisustvuje otvaranju izložbe fotografija čoveka za koga vlada nepodeljeno mišljenje da je majstor svog zanata.
„Svi znate koliko je teško dobiti priznanje u svojoj sredini i ponosan sam što živim u gradu u kom radi i stvara vrsni fotograf kakav je Miroslav Jeremić i što nam daruje fotografije koje ostaju zauvek“, rekao je Gojković i poželeo autoru zdravlja, uspeha i inspiracije.
B. M.
Be First to Comment