Press "Enter" to skip to content

Kultura, šta je to?

Neko kulturu shvata ovako, neko onako, neko „samo“ kao umetnost, a neko kao pojavu koja ima društvenu ulogu. Neko pod kulturom podrazumeva rad neke ustanove kulture, a neko misli na kulturnu politiku. Neko čak o kulturi ne misli ništa a neko čak ništa u kulturi i ne shvata. Uprkos tome, svi imaju pravo da kažu šta o svemu tome misle. I to je kultura, zar ne? Kultura je, na primer: posebno društvo u posebno vreme na posebnom mestu, npr. «rana civilizacija Maja»; ukusi u umetnosti i ponašanja koja su prihvaćena u grupama; shvatanja i ponašanje koje su karakteristična za posebne društvene grupe ili organizacije; od Latinskog obrađivati, raditi ili počastvovati; ljudska sposobnost da klasifikuje iskustva, da ga šalje i razmenjuje uz pomoć simbola; Kulturu čine vrednosti, tradicija, pravila, običaji, umetnost, istorija, folklor i institucije koje deli grupa ljudi kojoj je zajednička rasa, etnička pripadnost, jezik, nacionalnost ili religija. Kultura su i način života neke grupe ljudi, što uključuje kako se odevaju, kako se vladaju, njihova ubeđenja, verovanja i rituale…Kultura je ozbiljna stvar, nije isto što i jedna pročitana knjiga ili premijerno odigrana gostujuća pozorišna predstava. Kakva je sličnost između kulturne politike i socijalne politike ili možda politike prema mladima? Da li je partijska politika kultura? Posmatrajući kulturnu politiku kao organizovanu akciju nameće se pitanje njene svrhe, kao i bilo koje druge politike. Šta su njeni ciljevi, šta je njen dublji ili širi smisao? Otuda je moguće pretresti neke okvire, na primer:


Da li u jednoj zajednici (npr. u Valjevu) postoje uslovi koji obezbeđuju svima pristup kulturi? Pokazatelji mogu biti neke od sledećih stvari: procenat umetnika u zaposlenom stanovništvu i njihov prosečan prihod, učestalost kulturnih zbivanja,  broj ustanova kulture, prosečna cena knjige ili karte za pozorište ili muzej u odnosu na vrednost minimalne zarade. Kakvi su trendovi u interesovanju građana za kulturu, kakav je uopšte nivo kulture građana? Na primer: koliki je deo budžeta prosečnog domaćinstva koji se izdvaja za kulturu, broj knjiga kupljenih po osobi godišnje, prosečan broj novina koji se kupuje po osobi, posete bibliotekama, vreme provedeno uz televiziju dnevno po uzrastu i grupama, posete muzejima i kulturnim događajima, itd. Šta je sa najugroženijim grupama u pogledu kulture? Na primer: kakva je učestalost kulturnih događaja blizu mesta koja predstavljaju osetljive oblasti, kakav je budžet domaćinstva raspoređenog na kulturu kod 20% najsiromašnijih građana? A akulturacija? Na primer: razlozi za nekonzurmiranje kulturnih „proizvoda i usluga“, uticaj nasilja na televiziji, ukupan broj časova emisija na televiziji koje sadrže program sa kulturnim sadržajem u odnosu na ukupno emitovanje,  broj časova televizijskog programa zabavnog karaktera u odnosu na ukupno emitovanje, itd. Da li se sprovodi zaštita i promocija kulturnih razlika, postoji li sloboda izražavanja, ima li stvaranja veza između različitih kultura? Pokazatelji mogu biti, npr: trend i broj događaja tradicionalnih kultura, postojanje specifičnih muzeja, postojanje posebnih publikacija,  učestalost cenzurisanja kulturnih radova, itd. Ima li kuturne različitosti, uzajamnog poštovanja, postoji li međukulturni dijalog? A manjine i njihova kultura? Da li se odvija kulturna obnova? Npr: postoje li uslovi za samostalno izražavanje mladih ljudi. Postoji li integracija kulture u lični, porodični i profesionalni razvoj građana i kakav je doprinos kulture ličnom razvoju i stvaranju društvenih veza? Na primer: broj časova posvećen kulturnim i umetničkim aktivnostima u osnovnoj i srednjoj školi, pristupačnost kurseva obrazovanja u oblasti kulture, mogućnost usklađivanja kulturnog obrazovanja sa školskim obavezama, stepen uključivanja kulturnih aktivnosti u zdravstvenu negu, uključivanje umetničkih aktivnosti u programa specijalizovanih obrazovnih ustanova, brojnost populacije koja posećuje programe kulturnog obrazovanja, broj ljudi koji je uključen u kulturne aktivnosti izvan porodice, amatersko kulturno stvaralaštvo, itd. Kakav je položaj ugrožene populacije? Pokazateljisrazmera uključenosti siromašnih i izbeglica u kulturne aktivnosti u odnosu na ostalo stanovništvo, razlozi zbog kojih Romi i osobe sa invaliditetom nisu uključeni u kulturne aktivnosti, mogućnost da osuđenici učestvuju u kulturnim aktivnostima, itd. Kakav je uticaj kulture na socijalnu integraciju i na razvoj identiteta zajednice?  Na primer: mera kulturnih aktivnosti u programima integracije i reintegracije, značaj kulture u poslovima reintegracije, značaj dobrovoljačkog (volonterskog) sektora u radu kulturnih udruženja, veličina populacije koja je uključena u dobrovoljačke kulturne aktivnosti. Da li građani učestvuju u sprovođenju kulturne politike? Na primer: broj sindikata u oblasti kulture, broj kulturnih  udruženja u odnosu na ukupan broj udruženja i dr. Učestvuju li građani u zaštiti kulture i kulturnog nasleđa u zajednici i okruženju? Kakva su očekivanja građana u oblasti kulture i da li su građani zadovoljni kulturom? Na primer: stepen zadovoljstva građana kulturom, prioriteti u vođenju kulturne politike na osnovu zahteva građana. Znaju li se kulturne reference građana i njihova identifikacija? Postoji li osećaj kulturne pripadnosti? Da li postoje i koje su zajedničke vrednosti čije jačanje pomaže kultura? Na primer: osećaj ili postojanje jednog ili više kulturnih identiteta, prioriteti u zaštiti kulturnog nasleđa na osnovu zahteva građana. Kultura, jeste faktor poverenja ili to nije? Da li kultura doprinosi stvaranju društvenih veza i sprečavanju isključenosti? Na primer: broj ljudi koji žive sami kojima učešće u kulturnim aktivnostima omogućava učešće u društvenom životuitd.

Jedna od najvažnijih politika u jednoj zajednici je kulturna politika, budući da „proizvodi“ kulturu koja doprinosi stvaranju društvene kohezije, ličnog, profesionalnog i društvenog identiteta. Kulturna politika pored ostalog i zapošljava i prozvodi te je stoga važan činilac ekonomije i rasta životnog standarda. Kultura je imati i moći kupiti dobru knjigu ili posetiti dobru predstavu, znati šta je bilo ili šta će biti u nekakavoj umetničkoj galeriji, kultura je kad postoji udruženje haiku pesnika i kad se tradicionalno održava smotra narodnog stvaralaštva. Opet, kultura je i kako se ljudi međusobno ophode, kako govore, pišu i kako žive. Kultura je i kako šef razgovara sa radnikom i kako izgledaju ulice i parkovi. U kulturu spada stalni trud i napori za unapređenjem i usavršavanjem, ispravljanjem pogrešaka i popravljanjem. Zabave, svečanosti, tužni skupovi, sve je to kultura. Kultura je i kad se glasa po savesti i znanju i kad se slobodno izražava mišljenje. Jedne prilike u „Blicu“ Gorčin Stojanović napisa da je kultura u nas „kao državna šuma, koju bi svi da seku, po potrebi i na parče.“ Poziv Vladimira Krivošejeva i Saveta za kulturu da se raspravlja o prvoj strategiji kulture u Valjevu daje nadu da će se u našoj maloj šumi uvesti red. Sa srećom!

 

Autor: Vladimir Pantić

Be First to Comment

Leave a Reply

Your email address will not be published. Required fields are marked *